"Svako od nas nosi bol": Hiljade hodočasnika krenulo na Marš mira u Srebrenici
U Nezuku je počelo okupljanje učesnika 31. godišnjice Marša mira. Sutra krene trodnevni marš od 100 kilometara u sjećanju na put iz jula 1995., a učesnici dijele emocije i priče preživljenih tragičnih dana.
Marš mira kreće iz Nezuka
Uoči obilježavanja 11. jula i 31. godišnjice genocida u Srebrenici, učesnici Marša mira počeli su da se okupljaju u Nezuku. Sutra kreće trodnevni marš dug 100 kilometara — isti put kojim su hiljade Bošnjaka u julu 1995. godine pokušavale doći do slobodne teritorije.
Mladi nosi poruku sjećanja
Damir Cvrk, rođen 5. jula 1995. u Srebrenici, posebno je ganjen što na Maršu mira vidi mnogo mladih učesnika. Pokrenuo je grupu u kojoj su "djeca iz cijelog svijeta", a cilj mu je bio da ovo što se dešavalo nikada ne bude zaboravljeno.
Na Bajkovcima je izgubio oca koji je preživio rat na frontu, ali je ubijen tokom povlačenja iz Srebrenice. "Svako od nas nosi bol sa nekog dijela ovog puta. Ono što mene čini ponosnim je da kod nas kod sviju je zajednički, porodični osjećaj", kazao je.
Priče preživjelih: Marš smrti i oproštaji
Almir Hasanović je imao 21 godinu kada je zarobljen tokom marša smrti. "22. jula sam zarobljen kada sam krenuo sa kolonom iz Srebrenice. Išli smo sve do Kameničkog brda gdje je bila prva zasjeda", ispričao je. Snalazio se brajući nezrelo voće jer nije imao ničega.
Priznao je da na Marš mira dolazi sa osećanjem ponosa jer su preživeli pokušaj "da nas nema, da nas pobjede sve". Od kolone od nesumnjivo hiljade ljudi, preživelo je "otprilike 200 ljudi", otkrio je.
Na mjestu Kameničkog brda ponos ga napušta i dolazi do tuge — upravo na toj lokaciji rastao se od svoje braće.
Sjećanja osmogodišnje Elvire
Elvira Čolo je imala osam godina tokom pada Srebrenice. Posebno se sjeća julskog "ručka" u opkoljenoj Srebrenici i trenutka kada je vidjela "rijeku muškaraca" — "Srebrenica je pala", vikali su.
Sjeti se kako se oprostila sa ocem: "On je rekao 'ne sikrajte se, to će biti kratko, samo jednu noć i svi ćemo se ponovo sastati'". Njena porodica je krenula prema Potočarima, gdje je sa mamom sjela u prvi autobus za evakuaciju žena i djece.
"Moj dedo je, nažalost, ostao u Potočarima", nastavila je Elvira. Kada dođe u Potočare, prvo trči prema mezaru oca kako bi mu pročitala Fatihu, ali za nju su mnogo teži dani iza 11. jula — "tada počela masovna ubijanja naših ljudi".
Mladi iz cijele Bosne dolaze odati počast
Na Maršu mira je i 16-godišnji Muhamed iz Novog Travnika koji je došao odati počast srebreničkim šehidima. "Genocid se nije mogao dogoditi, on je planiran i drago mi je što ima toliko mladih koji su došli da odaju počast", priča.
Uprkos teškom putu, učesnici marša ostaju posvećeni da čuvaju sjećanje do kraja.